Cijeljenje rane iziskuje kontrolu hipoksije!

Georg D. Winter

Osnovna poteškoća većine kroničnih rana je otežana opskrba tkiva kisikom, što u uvjetima intenzivne metaboličke aktivnosti predstavlja veliki problem. Uz opće mjere liječenja, kojima je cilj korekcija primarnih bolesti i stanja koja otežavaju proces liječenja, za cijeljenje je bitno osigurati i optimalne lokalne uvjete. Moderne obloge za rane nesumnjivo pružaju cijeli spektar proizvoda koji osiguravaju vlažnu i zaštićenu sredinu za cijeljenje rana.

Začetnik modernog pristupa cijeljenju kroničnih rana u vlažnoj sredini, George D. Winter, 1927.-1981., engleski liječnik, specijalist urolog, prvi je uočio značaj kisika u bržem cijeljenju rana. Radove je redovito objavljivao u stručnom medicinskom časopisu „Nature” a ovdje donosimo njegov zaključak nakon istraživanja cijeljenja rana:

„Može se zaključiti da tijekom prirodnoga procesa cijeljenja rana stanice epidermisa ne migriraju optimalnom brzinom, a ne uspijeva se postići niti maksimalan kapacitet stvaranja novih stanica koji epidermis inače može postići. Put kojim stanice epidermisa migriraju i oštećenje površinskih krvnih žila uzrokuju akutni nedostatak kisika na površini rane. Rezultati različitih pokusa o kojima se izvješćuje u ovome tekstu izričito ukazuju na to da epidermis, ukoliko mu se to omogući, može iskoristiti veću količinu kisika. Ovo se postiže prijelazom s anaerobnoga na aerobni metabolizam ugljikohidrata, što potiče bržu regeneraciju epidermisa. Prirodni proces cijeljenja rane moguće je ubrzati korištenjem zavoja koji sprječavaju stvaranje krasta i propuštaju kisik.”

 

Više informacija o kroničnim ranama potražite na web stranicama Hrvatske udruge za rane – www.huzr.hr